Plitvička jezera, vodopad
...pjev sirena, tihim mi se učini, oslušnem li povike dalekih, tamnih silueta... nošene nekim maglenim hrabrostima povijaju se večeras grane vitkih vrba pokraj riječice... mjesečinom smo nekada znali kititi naše obraze... dovitljivo se skriti u krošnjama drveća pokraj starih, ocvalih strahova... nekako su sjene opojnim mirodijama protkale stihove umirućih tajni... nisam znao da se iza onoga ugla krije moje ogledalo...
Copyright Marko Vrdoljak 2008 - 2010
