...dozovi me sutra kada izlaziti će brodovi na posljednja mora... odsjaji kristalnih gradova neka ti bliješte u suzama kada budeš tuge krila smješkom... mirno je jutros... nema niti daška onog svijeta... samo smo mi ovdje ljubavi... podigni ruke ka nama kakvi smo nekada željeli biti... mi smo danas, ovdje i sada... zapamćeni u tragovima dugih šetnji beskrajima, finih, nježnih treptaja odbljesaka modrine...
Copyright Marko Vrdoljak 2008 - 2010
