...donedavno se nismo sreli... u sjenovitim zabačenim krajevima svojih misli sanjali smo tek... a gle sada... niču nove staze kojima možemo krenuti... bude se uspavane stabljike ruža rajskih vrtova... ponesen dobrotom jedan je ptičji pjev odjeknuo dolovima... krenule su rijeke ponovno svojim ušćima... ima li svaka zvijezda svoga čovjeka...
Copyright Marko Vrdoljak 2008 - 2010
