...ne dopuštajući nikome da me povrijedi zapravo umirah sam... u kutku sobe, jedva osvjetljenih crnina očiju gledah svijet u tuzi... pomoglo bi mi da se sjetim... da poslušno priđem bliže nestvarnim utvarama iza kamina... sjetih se tada prirode daljina... odnešen nekom novom radošću zaboravih jecaj samoće...
Copyright Marko Vrdoljak 2008 - 2010
