Prethodna slika
Sljedeća slika
Sjećanja svjetlosti
...misliš li da smo se poznavali tih godina jesenjih kiša... prolazila si ispod mojih dodira, neprimjetno... sjetno... uvijek tužna... uvijek uplakanih misli, zimskim tišinama, optočenih dolina... vječno ću ti biti zahvalan na onome malenom osmijehu usred polja maslačaka... kada smo kao djeca lebdjeli mirisima djetinjstva... sjetih se neki dan one uličice koja vodi u luku... i nesigurna koraka... i velikih iščekivanja, otvorenih očiju i vedra lica... kada sam prvi puta prošetao sam u nepoznate predjele novih svjetova...







