Prethodna slika
Sljedeća slika
Ranojutarnji lovci
...tvoje su, meni nikada neosvojene daljine, zauvijek ostale snovi... tvoje su, mojim maštanjima obožavane sjete, zauvijek ostale božanstvene... tek u odrazima nekolicine tek rođenih svijetova, spoznao sam koliko te zapravo nikada nisam dotaći uspio... maštama opustošene moje svakodnevnice... tugama nasmijane moje sutrašnjice... čežnjama ispijene moje probdjevene noći... ništa... ništa... i ipak na kraju tek ništa... sa svemirom ljubavi... sa vječnošću zaborava...







