...danas ujutro... kroz maglene potoke svakodnevnih misli... sjedih samotno u sobi... pored mene nikada zapravo nikoga... smišljah neke riječi... molitve tajnim vilenjacima... ispod kose... sve je manje tišina... privinuh se tada uz uspomene rosnih kapi malenih obzora mojih krajolika... kakve li su samo kiše lile na tužne doline, sanjanih tek prostranstava... samoća...
Copyright Marko Vrdoljak 2008 - 2010
