...jednom smo se sreli... u jecaju jeseni... u šumovima nezamislivih divljih grmljavina... tonovima pastelnih ravnica odzvanjale su horde uskraćenih ljubavi... pustinje pjevaše neizrecive stihove zaboravljenih dječjih uspavanki... tekle su vodene tmine iznad našeg bezdana... koliko sam te volio onih trenutaka... pospremio sam nedavno jesen u dvorištima odbjeglih princeza...
Copyright Marko Vrdoljak 2008 - 2010
